Želučane kile

Želudačne kile, hijatus hernije (lat. hernia hiatus oesophagi) ili dijafragmalne hernije, predstavljaju prelazak (prolaps ili hernijaciju) dijelova želuca kroz otvor jednjaka na dijafragmi u grudni koš. Želudačna kila je prisutna kod oko 60% osoba starijih od 50 godina. Kada postoji želudačna kila refluksni ezofagitis odnosno gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) je prisutna u 70% bolesnika, ali svega 50% ima tegobe.

Uopšteno sve hernije hijatusa jednjaka se mogu podijeliti na dvije velike grupe:

• Male ili klizajuće (tip I)
• Velike (Tip II-IV)

Dijagnostika

• Gastroskopija (EGDS)
• 24h pH metrija i impendanca jednjaka
• Dualna 24h pH metrija jednjaka i ždrijela
• Manometrija jednjaka visoke rezolucije

Uzrok

Razlog nastanka klizajuće hijatus hernije za sada nije poznat, ali je najverovatnije posljedica kombinacije nekoliko faktora kao što su poremećaj vezivnog tkiva sa slabošću mišićnog i tetivnog dijela dijafragme, kao i povećanog pritiska u trbuhu. Tokom vremena, dolazi do progresivnog pomjeranja spoja izmedju jednjaka i želuca (EGP-a) u grudni koš.

Klinička slika klizajućih hijatus hernija

Većina osoba sa klizajućom hijatus hernijom nema nikakve simptome i ona se uglavnom otkriva slučajno prilikom radiografskog ili endoskopskog pregleda.

Dominantni simptomi kod bolesnika sa aksijalnim hijatus hernijama su gorušica i regurgitacija, a rjeđe disfagija i retrosternalni bol.

Klinička slika kod bolesnika sa ovakvom hernijacijom nema veći značaj, ali pojava refluksnog erozivnog ezofagitisa predstavlja poseban problem. U dijagnozi ovog oboljenja važno je da se otkrije postojanje hernije i da se odredi da li je refluks želudačnog sadržaja uzrok ezofagitisa.

U pojedinim slučajevima, kod bolesnika sa hernijom hijatusa klizajućeg tipa i hroničnim GERB-om, dolazi i do pojave peptičnih suženja (stenoza) jednjaka. U inicijalnim fazama ove bolesti suženje nastaje usljed edema i mišićnog spazma i predstavlja reverzibilnu fazu. Učestao refluks dovodi do progresivnog kružnog oštećenja tkiva koja se širi kroz zid jednjaka.

Kao krajnji rezultat ovog procesa nastaje ožiljavanje koje dovodi do stvaranja tipičnog ožiljnog tkiva sa posljedičnim ireverzibilnim suženjem. Ovako zahvaćen segment distalnog jednjaka, uglavnom je zadebljan i skraćen, prevashodno usljed ožiljnog tkiva. Prevalenca peptičnih stenoza kod bolesnika sa GERB-om iznosi u prosjeku oko 10%, a samo suženje uglavnom je dugačko 1cm, ali može biti i značajno duže.

• Velike želudačne kile

Sve velike hernije hijatusa jednjaka se dijele na tri velike grupe: paraezofagealne, mješovite i kombinovane. Zajedničko za ovaj tip hernija hijatusa jednjaka je što ako je to moguće, hirurško liječenje predstavlja prvi terapijski izbor.

• Paraezofagealne (rolling) hijatus hernije – tip II
• Mješovite (mixta) hijatus hernije – tip III
• Kombinovane hijatus hernije – tip IV

Klinička slika

Simptomatologija bolesnika sa velikim hernijama hijatusa je često veoma nespecifična i može ukazati na oboljenja nekih sasvim drugih organa. Kao primarni simptom ovi bolesnici mogu imati tup bol u predjelu iza grudne kosti ili u samim gudima, kratak dah (uzrokovan pritiskom same žludačne kile na dijafragmu) kao i osjećaj lupanja srca (najčešće usljed nadražaja na nervus vagus, kao i direktno na srčani mišić i velike krvne sudove). Veoma česti simptomi takodje su i rana sitost, bol u grudima nakon jela kao i regurgitacija uglavnom slabo svarene hrane. Simptomi gorušice su kod ovih bolesnika rjedji, jer velika želudačna kila pritiska završni dio jednjaka i tako djelimično sprječava vraćanje želudačne kiseline.

Komplikacije

Komplikacije postojanja tipa II, III i IV hernije hijatusa jednjaka, su uglavnom mehaničke prirode. Najčešće komplikacije su ulceracije sluznice želuca, u nivou gdje dijafragma vrši pritisak. Kako posljedica takvog pritiska nastaje i sprečava adekvatne cirkulacije, sa posljedičnim krvarenjem i anemijom, nekrozom i eventualnom perforacijom (Cameron-ovi ulkusi). Drugi najučestaliji simptomi su disfagija ili afagija. Ove komplikacije nastaju usljed pritiska fundusa želuca na završni dio jednjaka ili usljed kompletnog uvrtanja želuca u grudnom košu. Kod pacijenata se mogu javiti i simptomi koji ukazuju na postojanje ekstraezofagealnih masnifestacija, poput onih na disajnim putevima, odnosno na larinksu, traheji ili plućima, koje u najvećem broju slučajeva nastaju zbog aspiracije, odnosno prelaska želudačnog sadržaja u disajno stablo i pluća.

Laparoskopska fundoplikacija predstavlja zlatni standard u hirurškom lečenju GERB-a i želudačnih kila.

Tehnika laparoskopske fundoplikacije danas je skoro u potpunosti standardizovana uz dva osnovna tipa fundoplikacija koje se mogu načiniti u zavisnosti od osnovnog oboljenja: Nissen-ova (Nisenova) i Toupet-ova (Tupeova) fundoplikacija.

U našoj bolnici nudimo mogućnost liječenja hijatalne hernije metodom laparoskopske fundoplikacije!